English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Studeni 2012. - Štednja vuče u još dublju recesiju

Harmonije ima dok „ima“

Lako je održati harmoniju u obitelji dok ima dovoljno novca za sve i kada stvari idu dobro. Tako isto je i u poduzeću, državi, Europskoj uniji. Problem nastaje kada stvari krenu nizbrdo, kada bogatima počinje ići lošije, a potrebe siromašnijih su iste. Ili kada siromašni traže više, a bogati ne žele davati niti onoliko koliko su do sada davali. Izgleda da je došlo vrijeme kada se ozbiljno ljulja jedan od osnovnih principa na kojima se zasniva obitelj, država, Europa, svijet, princip solidarnosti, koji je tijekom povijesti služio kao alat za smanjenje razlika među ljudima i državama.

Zašto plaćamo dug mi, koji nismo krivi?

Zašto dug plaćamo mi, koji nismo ništa krivi – sabire u sebi srž prosvjeda koji se 14. studenoga prolio ulicama Europe. U organizaciji Europske konfederacije sindikata (ETUC) štrajk je u manjoj ili većoj mjeri zahvatio sve članice Europske unije, s javnim manifestacijama u dvadeset tri od dvadeset sedam članica. Naravno, nas se to nije ticalo. Kao da kod nas nema krize i da se to nas ne tiče.
Potrebne su mjere štednje ili bolje rečeno štednja je neizbježna. No, kod  uvođenja mjera štednje a kasnije i provođenja čine se dvije velike greške: prvo, glavnina tereta svaljuje se na pleća najnemoćnijih, na srednju i nižu klasu, koji iza sebe nemaju moćne lobije; drugo, da su dosadašnje mjere efikasno rezale trošak i potrošnju, a da zauzvrat nisu dale rezultat u rastu i razvoju i otvaranju novih radnih mjesta. Štednja i sve slabija potrošnja guraju i Hrvatsku u još dublju recesiju.
Apsurda li, Međunarodni monetarni fond konačno priznaje da su teško pogriješili u izračunu utjecaja mjera štednje na rast. Pogrešna procjena ima nemjerljiv učinak na svakodnevni život radnika i građana, te dovodi u pitanje sam temelj politika mjera štednje koje su nametnuli MMF, Europska komisija i Europska središnja banka te Fiskalni ugovor. U kontekstu slobodnog kretanja kapitala, to je dovelo do neobuzdanog natjecanja među državama, posebno na području povećanih poreza, smanjivanju troškova rada i bitnog smanjivanja socijalnih prava. Nužna je promjena smjera, a prioritet treba biti rješavanje krize kroz tri stupa: socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, ekonomsko upravljanje za održivi rast i zapošljavanje, te ekonomska, porezna i socijalna pravda.  

Tajna formula povećanja plaća

Ovih dana počinju pregovori Vlade i sindikata javnih službi o novom kolektivnom ugovoru, gdje Vlada najavljuje zamrzavanje dijela materijalnih prava. U javnom sektoru su do sada postojale tri komponente plaća - osnovica, koeficijenti i dodaci. Kompleksan je sustav plaća u javnom sektoru sa gotovo dvadesetak kategorija različitih naknada, dodataka, koeficijenata i slično koje ulaze u plaće: božičnica; uvećanje za uvjete rada od 3 do 25%; uvećanje za radno iskustvo od 4, 8, i 10%; uvećanje od 8% za magisterij i 15% za doktorat; mala uredba za prosvjetu od 3, 5, 7, i 9%; uvećanje osnovice za prosvjetu od 2%; uskršnjica i dar u naravi.
U relativno kratkom razdoblju uredbe su se mijenjale 30-ak puta. Razumljivo, kod sindikata javnog sektora postojao je značajan interes za stalnom korekcijom plaća. No, sindikatima nije bilo politički oportuno tražiti povećanje osnovice plaća pa su se u periodu od 2000-ih Vlada i sindikati dogovarali o različitim dodacima, čime se čuvao socijalni mir, a javnost nije imala percepciju velikih povećanja plaća u javnom sektoru. Tako su se do sada u svim  djelatnostima dodaci kumulirali na osnovnu plaću, a u obrazovanju je kolektivnim ugovorom uređeno da se dodaci kumuliraju na prijašnje dodatke. Zato je i  je zanimljivo pitanje definicije plaća. Koliko god se pokušavalo manipulirati različitim dodacima i uredbama, božićnicama i regresima, i predstavljati ih se kao kategorije "izvan“ plaće, s pravnog aspekta sva su ta davanja plaća. To dodatno utječe na diskusiju o disproporcijama između plaća u privatnom i javnom sektoru.
U takvom ozračju pregovarat će 11-člani pregovarački odbor sindikata prvi put izabran temeljem Zakona o reprezentativnosti, s napomenom da će taj kolektivni ugovor važiti čim ga potpiše jedan pregovarač od strane sindikata, a kandidata za taj potpis više je nego dovoljno.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu