English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Srpanj, Kolovoz 2012. - Kada u pitanje dolazi njihova koža?

Šest mjeseci Vlade

Šest mjeseci je proletjelo, a Milanovićeva vlada hvali se postignućima: Porezna reforma, efikasnija naplata duga, izmjene poreza na dohodak, povećanje najniže plaće... i nažalost smanjenje one prosječne za čak 90 kuna u šest mjeseci. Kad je riječ o poreznoj reformi, zaboravilo se na
povećanje PDV-a. Nisu nigdje spomenuli da je došlo do lančane reakcije povećanja cijena, struja i plin su to samo potvrdili. Prošla 2011. godina završena je s inflacijom od 2,3 posto, stoti dan Vlada je dočekala s inflacijom od 2 posto u odnosu na prošlogodišnji ožujak. U svibnju je pak porast cijena - u odnosu na prošlogodišnji, iznosila gotovo 4 posto. Odlazak po namirnice mjesečno je 40-ak kuna skuplji. To je efekt viših cijena energenata, struje i plina. Vijesti o skupljim energentima također nema u spotu, ali se vlada zato pohvalila proračunskim uštedama. Glavnina ušteda se planirala preko leđa zaposlenih, i zbog toga pad potrošnje i pad proizvodnje. Naslijedili su nulti rast gospodarstva, u prvom kvartalu ono što ne bi smjelo padati palo je za 1,3 posto, u drugom se očekuje još brži pad i do 2 posto.
Život je od njihova dolaska poskupio, ali to nas, prema njihovim riječima ne bi trebalo brinuti.

Banke - opomene, naknade...

Na pritužbe potrošača u udruzi banaka još lani su licemjerno tvrdili kako je „bankama u interesu da dužnik uredno vraća dug, a sve drugo, počevši od slanja opomena, preko ovrha do krajnje mjere prisilne naplate, bankama često ne može pokriti cjelokupni dug i nadoknaditi sve troškove“. Međutim, ako su opomene godišnje koštale građane milijune, naknade su one na kojima su se zgrtale – i dalje će se zgrtati – milijarde.
Banke imaju ukupno 242 vrste različitih naknada. Lani su 33 banke u Hrvatskoj od raznih naknada ubrale nvjerojatnih 3,2 milijarde kuna! Budući da su 2011. banke prijavile neto dobit od 3,9 milijardi kuna, vidljivo je da su provizije i naknade njihov najveći izvor prihoda.

Nije da nisu znali!?

Ruši se strategija da o kleptokraciji u vrhu HDZ-a nitko ništa nije znao. Ne samo da su znali, nego su to i komentirali a neki ponešto i zapisali. Braceki su o brojanju peneza, crnim fondovima i prljavim novcima sve znali, ali su godinama bratski šutjeli. Kad u pitanje dolazi i njihova koža, pa su neki uhapšeni, a ostali postali svjesni da im se smiješi slična budućnost, mafijaška se omerta počela topiti. Razvezao im se jezik, vade po vrtovima zakopane dokumente, sudu nude vlastite zabilješke o funkcioniranju hobotnice, otkrivaju spremišta tajnog blaga.

Dogovori ispod stola?

Ako je istina ono što se ovih dana može čuti i pročitati sa pregovora Vlade i sindikata javnih službi, o praksi nekih sindikata da pregovaraju ispod stola, onda to mora biti početak kraja takvom sindikalizmu. Riječ je o uredbi o povećanju koeficijenata koja je trebala vrijediti do 2004. godine, a koja se još uvijek primjenjuje za zaposlene u prosvjeti. Riječ je o 2,4 milijuna kuna koji se iz državnog proračuna, poreznih obveznika, uplačivao na račun Ribičevog sindikata za sindikalni rad. Riječ je o zahtjevu Vlade iz 2009. godine o zamrzavanju plaća. Da se svi odreknu šest posto, da odustanu od povećanja plaća.  Kao što se kasnije ispostavilo svima je oduzeto osim „njima“ je isplačivan prosvjetni dodatak od 2,3 posto, koji je ostao i do danas.  Izgleda da nova pravila ponašanja, posebno stav da pregovora ispod stola nema, nekima zaista teško pada.
U tom stilu vjerojatno i najava prosvjetne vertikale da s Vladom neće potpisati sporazum o izmjenama Temeljnog kolektivnog ugovora ako se iz Zakona o reprezentativnosti ne povuče odredba o strukovnim sindikatima. U tom stilu ide i najava vertikale da neće pristati na na kakvo jednokratno odricanje bez jasno ugovorene obveze da se nakon izlaska iz krize ta jednokratna davanja vrate, jer su to njihova prava. To stajalište mogu korigirati jedino onda ako Vlada učini jake kompenzacije za taj besplatan kredit koji dobiva od članova sindikata.
Pitanje je samo kako to objasniti primjerice radnicima  Hrvatske tiskare u večinskom državnom vlasništvu, koji su se u posljednje četiri godine u tri navrata odricali određenih materijalnih prava i umanjivanje plaća za preko 25 posto. Hoće li im to netko vratiti nakon izlaska iz krize, naravno uz pretpostavka da tiskara opstane i da zadrže radna mjesta.

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu