English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Svibanj 2012. - Moramo se mijenjati?

Minimalna plaća 40% prosječne?

Predstavnici sindikata iznijeli su zajednički zahtjev da se od lipnja minimalac u Hrvatskoj poveća na razinu od 40 posto prosječne bruto plaće u pravnim osobama u prethodnoj godini. Zatraženo je da se ubuduće udio minimalne plaće u prosječnoj povećava za 2 posto godišnje, slijedom čega bi kroz narednih pet godina dosegnuo željenu razinu od 50 posto.
Minimalna je plaća od 2009. u Hrvatskoj nepromijenjena i iznosi 2.814 kuna bruto. Zadržavanje udjela minimalca na razini od 39 posto u uvjetima kada je prosječna plaća u državi lani iznosila 7.796 kuna, podrazumijevalo bi podizanje minimalne plaće na 3.040 kune, što bi se slijedom Zakona o minimalnoj plaći primjenjivalo do konca svibnja iduće godine.
Naravno da poslodavci ne podupiru prijedlog sindikata.

Javne službe ne žele promjene?

Izmjene radnog zakonodavstva vladajući vide ponajprije u potrebi utjecaja na zaposlene u javnoj upravi i u trgovačkim društvima u državnom vlasništvu, kojima bi se prilagodili stvarnom stanju države i gospodarskoj zbilji koja još izgleda nije dosegla dno gospodarske krize. 
U privatnom sektoru i uz važeće odredbe Zakona o radu i kolektivne ugovore dolazi do pada broja zaposlenih, smanjivanja njihovih plaća i ostalih materijalnih prava, reorganizacije radnih mjesta i dislociranje djelatnosti na lokacije s nižim troškovima poslovanja.
Problem su „zagarantirana“ radna mjesta u sustavima koji se financiraju iz proračuna, koji zbog toga smatraju da ne trebaju provoditi restrukturiiranja, racionalizacije, inovacije i da ne trebaju voditi računa o svojoj učinkovitosti i troškovima. Osim samog broja i produktivnosti zaposlenih, u takvim su sustavima dodatni problem u pravilu netransparentni načini zapošljavanja.

U privredi pad,  u obrazovanju i znanosti rast plaća!?

Unatoč najavama da će uštedjeti na plaćama zaposlenih u državnom i javnom  sektoru, u prva tri mjeseca ove godine rashodi su po toj stavci veći za 2,4 posto, što je iznos preko 130 milijuna kuna. Iz Vlade to tumaće kao rashod u odnosu na proteklu godinu dana kao standardno povećanje od 0,5 posto rasta plaća za minuli rad i 2,2 posto rasta plaća u obrazovanju i znanosti na temelju Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti iz 2006. godine. 

Svojom imovinom odgovarati za poslovanje tvrki kojima su na čelo? 

Prijedlog je da se u zakon unesu odredbe kojima bi menadžeri i poduzetnici svojom imovinom odgovarali za poslovanje tvrtki kojima su na čelu. Na ovu inicijativu menađer nisu indiferentni, te postavljaju bezbroj pitanja. Kako će netko prihvatiti da bude predsjednik uprave nekog javnog poduzeća, da bude produžena ruka više ministara, da postupa prema njihovim nalozima, a da za mogući neuspjeh i eventualne promašaje jedino on odgovara, i to svojom imovinom. Tko bi prihvatio takvu situaciju da nema nikakva prava i samostalnosti, a da snosi punu odgovornost. Možda bi menadžerima i poduzetnicima bilo bolje da podrže ovu inicijativu pa makar i pod uvjetom da zakon vrijedi i za političare. Odnosno, za one koji određuju uvjete poslovanja, koji nodabiru direktore javnih i državnih tvrtki, koji im određuju što će i kako raditi.

Tradicija se usprkos svemu nastavlja!

U Umagu se netom završili 35. Susreti radnika u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti Hrvatske. Sedamnaest trgovačkih društava sa tristotinjak sudionika, združeni, možda malo manje raspoloženi s obzirom na krizu, nastavili su tradiciju koja ih je oplemenjivala u proteklih tridesetčetiri godine. Nije to bila samo prigodna marketinška metafora zajedništva, druženja i prepoznavanja, već  nešto više i uzvišenije - nepodnošljiva lakoća trajanja. Toga mnogi nemaju. Ne radi se samo za kruh, golu egzistenciju! Profit nije početak ni kraj života. Ima nešto više, jače, uzvišenije – prijateljstvo. Obično, ljudsko, veliko, i kada je najmanje...

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu