Prije nekoliko dana proslavili smo 25 godina od priznanja Hrvatske kao neovisne države. Zaboravljamo, ali mnogima je to zaista bio vrlo značajan i emotivan trenutak. No, danas, 25 godina kasnije, vidimo da jedan akt, jedna odluka ne čini državu, a posljednje peripetije oko ponovne kupnje INA-e za koju bi se pak prodala 1/4 HEP-a, navodi nas na generalno pitanje koje je presudno za razvoj i status svake države: Kakvi smo mi to gospodari uopće? Gledajući posljednja dva i pol desetljeća, odgovor je, nažalost, očit. Loši.
Vrijeme leti, stara je latinska izreka, i zaista je tako. Kao da smo se neki dan opraštali od prošle, a sada se već opraštamo od ove 2016. godine. Možda i jest značaj jedne godine da dočekamo njezin kraj, kako bismo napravili inventuru svojih života u proteklih 12 mjeseci, gdje smo uspjeli ili podbacili, kako bismo na temelju toga gradili planove za idući ciklus.
"Tehnologija će nas osloboditi rada" – govorilo se još prije nekoliko desetljeća u vrijeme "crnog" socijalizma. Sada smo na pragu 4. industrijske revolucije, razvoja robotike, čak i umjetne inteligencije, na pragu vremena kada je to zaista moguće.