Vrh državne vlasti i kazneno djelo protiv prava iz rada

Kazneni zakon  poznaje kazneno djelo "Povreda prava na rad i drugih prava iz rada" te u članku 114. određuje: "Tko uskrati ili ograniči građaninu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz zdravstvenog ili mirovinskoinvalidskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrđena zakonom, sudskom odlukom ili kolektivnim ugovorom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Uskrata prava iz rada koja su utvrđena kolektivnim ugovorom predstavlja kazneno djelo.
Kazneni zakon također određuje i da poticanje na neko kazneno predstavlja kazneno djelo. Članak 37. određuje: "(1) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio. (2) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela. (3) U slučaju neprikladnog pokušaja poticanja poticatelj se može osloboditi kazne."
Dakle, tko potiče druge uskratu prava iz rada koja su utvrđena kolektivnim ugovorom kao da i sam čini kazneno djelo "Povreda prava na rad i drugih prava iz rada".
Kako protumačiti izjave predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor te potpredsjednika Vlade i Ministra financija Ivana Šukera, a koji doslovce zahtijevaju od uprava svih javnih trgovačkih društava da ne isplate regres, božićnicu i druga prava iz kolektivnih ugovora, te za neposluh upravama tih društava prijete smjenama. Takav primjer također negativno utječe i na poštivanje kolektivnih ugovora u privatnom sektoru.
Pitanje je da li ultimativnim pozivanjem na neizvršenje i uskratu ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora Premijerka Jadranka Kosor, Ministar financija Ivan Šuker i njima bliski ostvaruju elemente kaznenog djela Povreda prava na rad i drugih prava iz rada, točnije poticaj na to kazneno djelo. Hoće li pravna država postaviti to pitanje i dati odgovor na njega…

A Solidarnost javnog sektora prema privatnom?

Kada sindikati javnih i državnih službi pregovaraju s Vladom o materijalnim pravima i spomenu riječ solidarnost, obično netko strada, u pravilu netko tko nema direktne veze s javnim ili državnim službama. Tako bi bilo dobro upitati zašto će onima koji dobivaju plaće iz proračuna biti bolje ako božićnicu, na primjer, ne dobije prodavačica na kiosku ili strojar u tiskari.
Kao iskaz solidarnosti prema teškoćama javnog sustava, tijekom prošlogodišnjih ljetnih pregovora, iz sindikata javnog sektora došao je prijedlog o uvođenju poreza solidarnosti. Vlada ga je zdušno prihvatila. Poseban porez na dohodak kao krizni porez zahvatio je javni i privatni sektor te primanja umirovljenika. Šefovi sindikata zaposlenih u javnim i državnim službama mogli su na listu vlastitih ostvarenja upisati još jedan plus - njihovom članstvu isplaćena je božićnica i dar za djecu. Božićnica im je, istina, isplaćena u dva dijela tijekom prvih mjeseci ove godine, ali, ipak, u stvarnom novcu, a ne u bonovima kao što je slučaj sa onima u privatnom sektoru koji su imali sreču dobiti božićnicu.
Solidarnost su potom zatražili od zaposlenih u svim poduzećima kojima je država većinski vlasnik, bez obzira je li riječ o državnim monopolistima ili tvrtkama na tržištu. Vlada je, naravno, prihvatila dobrodošlu asistenciju i naložila direktorima javnih tvrtki da pokrenu razgovore o reviziji prava iz kolektivnih ugovora. Postignuti su zavidni rezultati, ali ni taj zahtjev nije prošao bez kolateralne žrtve. Iako su mnogi već prošlih godine ostali bez regresa, božićnica, dara za djecu, i umanjenja plaća za 10-tak posto, nema isplata. Neka se netko usudi ići suprotno od proklamirane solidarnosti i direktivi Vlade! To je učinio direktor Petrokemije a Vlada je odmah naložila njegovu smjenu koja se u međuvremenu i dogodila.
Najnovija runda pregovora sindikata javnih i državnih službi i Vlade sugerira da je došlo vrijeme da se "isti uvjeti" prošire na sve u državi. Laktašić, predsjednik hrvatskih učitelja, traži od svog poslodavaca, Vlade, da se isplata regresa zabrani i privatnom sektoru, ako se njima ustegne regres i ostala prava. Za neposlušne ponovo predviđa kaznu, oporezivanje iznad 1.250 kuna, koliko iznosi ciljani regres ili božićnica u javnom sektoru.
Što je cilj ovakvih zahtjeva? Stvaranje alibija pred vlastitim članstvom!?  I zašto će biti bolje, onima koji se financiraju iz proračuna, ako božićnicu ne dobiju radnici u AKD-u, Vjesniku, Narodnim novinama, Odašiljačima i vezama, PBZ-u, HEP-u i inima koji imaju to pravo u kolektivnim ugovorima. Uostalom pokrivenost kolektivnim ugovorima u privatnom sektoru je relativno mala. A što će reči oni koji su na ta prava već odavno zaboravili?