English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Ženom se ne rađa, ženom se postaje
Simone de Beauvoir izrekla je ovu rečenicu iz naslova čime je ukazala na činjenicu da je ženski spol određen društvenom, a ne biološkom definicijom – „ženom se ne rađa, ženom se postaje“. 
Iako je Dan žena prvi put obilježen prije 107 godina, borba za ravnopravnost traje i danas. Tako je, primjerice, neki dan Državni zavod za statistiku objavio da su žene u Hrvatskoj bolje obrazovane od muškaraca, a samo su u dva područja plaćene više – u financijama i osiguranju. Unatoč tome što su žene kroz stoljetnu borbu došle do svojih ekonomskih, političkih, socijalnih i drugih prava, rezultati pokazuju da žene i dalje imaju nepovoljniji položaj u društvu.
Međunarodni servis za istraživanje visine plaća Paylab, analizirao je plaće muškaraca i žena i došao do podatka kako žene zarađuju od 2 do 11 posto manje nego muški kolege na istom radnom mjestu u zemljama središnje i istočne Europe: Srbiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Latviji, BiH, Estoniji, Litvi, Hrvatskoj te Finskoj.

Razlike u plaćama najmanje su na početku karijere

Više je razloga koji pridonose nižoj plaći: direktna i indirektna diskriminacija na radnom mjestu, sektori u kojima žene rade manje su plaćeni od onih u kojima dominiraju muškarci, manjak žena na menadžerskim pozicijama, rodne uloge i tradicija prilikom izbora zanimanja te usklađivanje radnih i obiteljskih obveza.
Muškarci i žene imaju iste mogućnosti u trenutku kada završe školovanje. Muškarci su međutim, skloniji asertivnom pristupu prilikom pregovaranja oko plaće. Analize servisa Paylab i MojaPlaća pokazuju da muškarci imaju viša očekivanja od plaće od žena i to za 14%.
Općenito, razlika plaća žena i muškaraca najveća je u dobi između 35 i 44 godina. Ovo je, nažalost, posljedica uzimanja rodiljnog i roditeljskog dopusta u koje vrijeme žene karijeru stavljaju „na čekanje“ dok muškarci i dalje napreduju. Tu razliku nakon povratka s dopusta žene teško ili češće, nikada ne nadoknade.
U Hrvatskoj, razlika u plaćama žena i muškaraca najveća je u dobi od 45 do 54 godine, kada ta razlika iznosi čak 13% u korist muškaraca. Najmanja razlika je na početku karijere u dobi do 34 godine, kada žene u prosjeku imaju 10% nižu plaću od muških kolega.
Jednakost ne znači da smo uvijek svi jednaki. Ne, ona znači priliku, bez obzira na spol, da se dokažemo i dobijemo jednaki tretman da dođemo na određenu poziciju, iako su nam razmišljanje, metode i način rada drugačiji.

Žene maheri u poslu

No, činjenica je da ima mnogo segmenata gdje su žene maheri u tzv. „muškim poslovima“. Odnosno, da me se ne bi krivo interpretiralo, u poslovima koje društvo preferira nazivati muškim poslovima kao što su recimo telekomunikacije, IT službe. 
Slično je i kad govorimo o znanosti. Društvo percipira uglavnom muškarce kao predvodnike znanstvenog rada, no, primjerice, na najvećem znanstvenom institutu u Hrvatskoj – Institutu Ruđera Boškovića, zaposlena je 301 žena te 208 muškaraca. S druge strane, od 143 redovita člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti samo je 14 žena ili 7,9 posto. 
Podaci govore da je u tehničkim znanostima samo 12,5 posto žena u 2015. steklo diplomu magistre znanosti, a doktorski studij upisalo je dvostruko više muškaraca od žena.
U dominantno muškoj ICT industriji u kojoj je odnos muškaraca i žena u omjeru osam naprama dvije, što je naprosto posljedica činjenice da žene rjeđe studiraju prirodne fakultete naročito tehničkog usmjerenja, su i na tržištu rada u tom segmentu u manjini. 
No, područje socijale je, primjerice, područje u kojem uglavnom dominiraju žene – tu ćete u najvećoj mjeri na poslovima vezanima za ljudsku prirodu, poslove vezane za empatiju (socijalni radnici, psiholozi, pedagozi...), rješavanje životnih problema... naći žene. Dobar primjer su, recimo, starački domovi kao i centri za socijalnu skrb. 
Veći broj zaposlenih žena u pravnim osobama u 2015. bio je u djelatnostima trgovine na veliko i na malo (17,4 posto) te obrazovanja (15,8 posto), dok je najveći udio zaposlenih žena bio u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (78,3 posto) te obrazovanja (77,4 posto).
Sve više žena pokreće svoje tvrtke te tako pridonose nacionalnom gospodarskom rastu. U Hrvatskoj je u zadnjih 10 godina zabilježen rast novih poduzeća koja osnivaju žene. To je jako dobra vijest!

U čemu su to žene u praksi bolje?

Mnoge žene tvrde da su bolje menadžerice baš zato što su žene. Kažu da svojim timovima upravljaju onako kao što komuniciraju sa ženskim dijelom vlastite obitelji – sestrama, mamama, svekrvama. Važno je da sve osjećaju, da su dio tima i da su dio iste priče koja ima neki zajednički cilj.
Kada uspoređujemo način vođenja poslova između muškaraca i žena, činjenica je da su muškarci više nastrojeni diktatorski, kontroli i naređivanju, dok žene imaju više stil izgradnje odnosa i usuglašavanja, odnosno žele čuti druga mišljenja i spremnije su na dogovor i suradnju. Ovo je, naravno, generalizacija, ali govorimo o nekakvom prosjeku – jednostavno drugačije vizije koje imaju muškarci i žene pri poslovanju i djelovanju. 
Naime, kod žena je više prisutna želja da izgrade nešto pozitivno i nešto veće, dok je kod muškaraca prisutna želja da budu pobjednici. Žene su, također, češće spremne na kompromis i prihvaćanje tuđih mišljenja, dok su muškarci spremni vjerovati da će ako traže mišljenje svojih podređenih to značiti da nisu sposobni donijeti vlastitu odluku i da nemaju sve odgovore što ih ne čini kvalitetnim vođama. 
Ženska snaga u menadžerskim sposobnostima također se krije u:
- boljem delegiranju poslova
- potiču otvorenost i mnogo su pristupačnije
- mnogo brže reagiraju na pozive u pomoć i suradnju
- mnogo su tolerantnije prema različitostima
- brže i točnije prepoznaju problem koji se pojavi
- mnogo su bolje u definiranju očekivanja i pružanju povratnih informacija.

Problem s kojim se većina žena vrlo često suočava je nespremnost žena da podrže druge žene, posebice vlastite kolegice 

Uspješne žene često smatraju da su uspjele zbog svojih velikih sposobnosti i iznimnog truda. No ta činjenica da su uspjele unatoč brojnim teškoćama zasjenjuje im pogled na to da druge žene, koje slične teškoće nisu mogle svladati, nisu nužno ni manje sposobne niti manje motivirane. Ne, možda su imale manje sreće ili ih je bilo strah postići sve što su mogle jer su predugo bile potiskivane. Žene katkad gube iz vida to da nisu postale uspješne zbog nepostojanja diskriminacije nego unatoč njoj. Zato nisu uvijek spremne podržati druge žene na putu prema profesionalnom uspjehu. To je naravno, vrlo pogrešan pristup jer bismo svaki uspjeh neke naše kolegice trebali slaviti i učiti od njega. Muškarci su po tom pitanju uglavnom složniji jer se međusobno podržavaju u uspjesima pa se u tom slučaju rjeđe javljaju ljubomora i jal. Zapravo je to vrlo fascinantno jer ispada da ni druge žene ne očekuju da će jedna od njih u nečemu uspjeti – a to je poražavajuće... 

Pobijediti muškarce baš zato što si žena

Žene trebaju iskoristiti svoje prirodno urođene vještine, kao što je primjerice, suosjećanje, za napredak u poslu. Odnosno uspjeti u poslu kao žena koristeći se ženskim tehnikama, a ne pokušavajući biti muškarac odnosno koš. 
Jedan od načina kako prevladati strah od ambicioznosti i upornosti je naučiti igrati 'mušku igru' u poslovnom svijetu, ali na ženski način. Kada znamo muška pravila, to nas stavlja u položaj moći na poslu, ali kada ljudi primijete da znamo preuzeti zasluge za dobar posao ili pregovarati bez straha, da, neki će sigurno pomisliti: „Vidi nje što si je umislila“ i proglasit će vas preambicioznom/žderačicom/beskrupuloznom karijeristicom ili nečime u tom stilu. No, mi nismo ono što KAŽEMO da jesmo. Mi smo ono što POKAŽEMO da jesmo – ključne su verbalna, ali mnogo više neverbalna komunikacija.
Najgora osobina za neku osobu, koja ne opisuje ni loše ni dobre strane, jest kada za nju kažemo da je „samozatajna“. Pod time istovremeno mislimo povučena, ali i da nema svoje ja/nevidljiva je/nevažna je. Tako će nas ljudi s vremenom početi i doživljavati.
Žene bi ponekad trebale stvoriti vlastitu perspektivu – zanemariti činjenicu kako nas gledaju drugi muškarci kolege, ali i žene kolegice. Jednostavno pred sobom imati vlastitu sliku u kojoj znamo što nam je važno i u kojem smjeru idemo, odnosno čemu stremimo da se dogodi.
Umijeće pregovaranja ključno je upravo za žene! 
Brojne žene do nekih ciljeva stižu mukotrpnim radom, a kada gledamo muškarce na istoj razini, neće biti ni upola toliko težak. 
Međutim, postoji i drukčiji put do postizanja ciljeva, a on se zove pregovaranje. Mnoge se žene boje pregovaranja jer misle da to ne znaju raditi. Druge, pak, pogrešno doživljavaju pregovaranje i misle da to znači biti glasan, agresivan i nametljiv. No, bit pregovaranja u postizanju je dogovora bez žrtvovanja vama važnih stvari, a uz dopuštanje drugoj strani da u nekim drugim stvarima ostane dosljedna sebi. To je inače karakteristika koja je ženama prirođena, ali nekad uopće ne biva „puštena na van“ jer se žene boje krenuti u taj proces i ne vjeruju dovoljno u sebe. 
Biti neustrašiv ne znači u potpunosti eliminirati strah iz svoga života – ne, to znači prihvatiti to da najčešće imamo razloga zašto se bojimo nešto učiniti, ali i to da nam može biti mnogo bolje i lakše ako uspijemo prevladati tu prepreku.
Činjenica je da nijednoj ženi uspjeh neće biti poklonjen, nego se za njega mora izboriti, a najbolje mjerilo bit će rezultat. No, kvalitetan rezultat nije određen spolom, nego brojnim drugim osobinama i kvalitetama koje nas razlikuju i puno više kvalificiraju za neki posao od činjenice da smo žena ili muškarac. Protiv predrasuda ćemo se nekad boriti jednom dnevno, nekad jednom tjedno, nekad nekoliko puta godišnje. I ne preostaje nam ništa drugo i ništa djelotvornije nego boriti se znanjem, cjeloživotnim učenjem, dijeljenjem kvalitetnih primjera te mijenjanjem svakodnevice. Glasnim reagiranjem sa: „Da, i?!“ kada netko kaže: „Zanimljivo, ova tvrtka ima na čelu jednu ženu“ i još glasnijim reagiranjem kada vam netko naočigled osporava bilo kakav uspjeh predbacujući da to nije za vas jer ste „nježnije“. 
Razumijevanje žena kao slabijeg, neinteligentnijeg spola koji samim time zaslužuje i „manje plaće od muškaraca“ kako je to krasno rekao jedan poljski zastupnik u Europskom parlamentu, mora nam služiti kao snažan poticaj da pokažemo koliko znamo i koliko smo kreativne kad to moramo dokazati. Iako je iznimno loša poruka odaslana u svijet nakon što si je zastupnik dozvolio takav verbalni ispad u jednoj ozbiljnoj EU instituciji, vrlo je pozitivna poruka poslana nakon što je on za takvo nedopustivo ponašanje i sankcioniran – ostao je bez 9.180 eura, suspendiran je na 10 dana te mu je godinu dana zabranjeno predstavljati parlament. Primitivaca i onih koji ne bi vjerovali u to da je žena uspjela čak i da su se na vlastite oči u to osvjedočili, uvijek će biti. I zato se protiv toga treba boriti. 
Na kraju krajeva, uspjeh je za svakoga individualna stvar. Definiraju ga ne samo rezultat, već znanje, sposobnost, dobri međuljudski odnosi i na kraju: preporuke, odnosno što ste iza sebe ostavili i da li bi vas stari poslodavci preporučili novom.
Što biste vi o sebi rekli nakon što napustite neko radno mjesto, jeste li mogli čvršće ili više – najvažniji je odgovor na pitanje: jeste li uspjeli ili niste? Kada više žena to osvijesti u vlastitim glavama, odmah će biti zabilježeno i više osobnih uspjeha.
Drage žene, držimo se zajedno ne samo jedan, već svih 365 dana u godini!

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: