English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »
Ožujak 2018. - Kako do zadovoljnog radnika
Donedavno su mnogi poslodavci nezadovoljnom radniku/ici govorili: Tu ti je knjižica, samo idi, petero ih čeka tvoje mjesto! Neki to i danas tvrdoglavo ponavljaju. Ipak sve više ih je svjesno i priznaje da muči muku naći kvalificiranog i pouzdanog radnika. Sama svijest o problemu već je korak naprijed, ali potom je najvažniji korak napustiti stari obrazac razmišljanja – od radnika uzeti što više, a dati mu što manje. Kako doći do kvalificiranog radnika, što učiniti da on bude zadovoljan i motiviran, te kako ga zadržati? To su prava pitanja. Većina odgovora nije toliko kompleksna, niti će sve mjere dovesti poslodavca do bankrota. 

Posao

Temeljni elementi radnog odnosa su posao i plaća. 
Ima zanimanja za koja se ljudi odlučuju jer ih vole i bave se njima cijeli život, čak i ako im primanja nisu visoka. Puno znači kad radnik voli svoj posao. Radniku je važno da može raditi posao za koji se školovao, da ga se ne odvraća od očekivanog razvoja karijere, a posebno da je sustav napredovanja transparentan te temeljen na znanju i zalaganju, a ne na poznanstvima i ulizivanju. Važno je i da poslodavac, nadređeni i kolege, nastupaju na temelju argumenata, znanja i ideja, a ne da nedostatak toga kompenziraju naglašavanjem pozicije moći, provjera i pritisaka, prijetnji i kazni te osobnim favoriziranjem, demonstracijom svoje snage umjesto kompetencija. Većini radnika to će ugušiti kreativnost, smanjiti potencijal i doprinos te im zgaditi radni odnos. Poslodavac će tako najlakše izgubiti dobre radnike. Poslušnost nije jedina ni temeljna kvaliteta dobrog radnika. Prije toga su znanje, kvalitetan rad i inicijativa, koje treba znati objektivno pohvaliti i nagraditi. 

Plaća i materijalna prava

Plaća je osnovna naknada koju radnik prima za svoj posao. Svakom je u interesu imati što veću plaću, no to nije jedino. Ljudi se uspoređuju. Stoga je važno da poslodavac ima pravedan i transparentan sustav plaća. Ako su osnovne plaće za isti posao različite ili su rasporedi na radnim mjestima nepravedni i protivni onome što se radi, pa se još o tome šuti i pokušava prikriti velom poslovne tajne, naravno da su radnici nezadovoljni, čak i ako plaće nisu niske. Ljudi ne vole nepravdu, a ako ona postoji u sustavu plaća, to je izvor trajne frustracije u radnoj okolini. 
Naravno, i ostala materijalna prava važan su faktor (ne)zadovoljstva radnika. 

Sigurnost

Živimo od rada, a ako ne možemo živjeti od našeg rada ili smo sve manje sigurni u to, mijenjat ćemo posao. Želimo posao koji će dugoročno osiguravati sredstva i što kvalitetniju egzistenciju nama i našoj obitelji. Tu nije važna visina jedne plaće, već sigurnost određene razine prihoda kroz dulje razdoblje. Stoga, za onog tko radi na određeno vrijeme i stalno iz početka čeka kratkoročnu potvrdu svojeg radnog odnosa, jedino je sigurno da nije siguran, pa negdje drugdje traži bolje sutra. Druge poslove traži i onaj kome poslodavac kasni s isplatom plaće, ili je u teškoj poslovnoj situaciji. Kao što poslodavac to želi od radnika, tako i radnik želi pouzdanog poslodavca. 

Fleksibilnost i "fleksisigurnost"

Sam pojam "fleksisigurnost" je kontradiktoran, pa priča o tome kako treba liberalizirati tržište rada te lakše otpuštati da bi se lakše nalazio posao, nema uvjerljivost ni u startu. 
Od radnika se zahtijeva sve veća fleksibilnost na radnom mjestu, u promjenama zadataka, ali i u radnom vremenu. No, veća fleksibilnost prema radniku u pravilu se ne pokazuje. Radnik bi trebao pokrivati sve smjene, sve dane u tjednu, danju i noću, odmah se odazvati na posao ili prihvatiti otkazivanje smjene. Treba biti fleksibilan kao vrba. Ali kad radniku trebaju slobodni dani, fleksibilnost radnog vremena i tjedna, tad su mnogi poslodavci fleksibilni kao stijene. Sve dok samo jedna strana ostvaruje svoje, takva fleksibilnost i fleksisigurnost samo tjeraju radnike. 

Uvjeti rada i zaštita

Nije svejedno radi li se neki posao u ugodnom ambijentu, bez napora i prisilnih položaja, ili u vrućini, hladnoći, na suncu, po kiši i snijegu, u buci i prašini, prikovan uz stol ili stroj, uz dizanje tereta, na visini ili pod zemljom. Na neke od ovih faktora poslodavci ne mogu utjecati, ali mogu na dio njih. Također mogu, i dužni su, osigurati zaštitnu opremu i sredstva za rad. Posebice nije svejedno ispunjava li se samo forma ili se daje ono najbolje. 
Poboljšanje uvjeta rada ne bi trebalo biti predmet štednje jer utječe na produktivnost, na stopu bolovanja, profesionalne bolesti, prerano ograničenje radne sposobnosti te, naravno, na zadovoljstvo radnika poslom. 

Ljudski odnosi i stres

Na poslu provodimo najviše aktivnog vremena, više nego s obitelji. Kvaliteta ljudskih odnosa izuzetno je važan faktor (ne)zadovoljstva. Čak i kad netko zarađuje dobru plaću, nije svejedno ide li na posao s osmjehom na licu ili s grčem u želucu. Stoga je izuzetno važno da poslodavci grade i njeguju harmonične međuljudske odnose te da radni odnos u što manjoj mjeri bude izvor uznemiravanja, mobinga i stresa. Ne govorimo samo o stresorima iz odnosa s nadređenima ili kolegama, već i negativnim učincima koje može imati sam posao; njegov tempo, zahtjevnost ili pak monotonost, osjećaj nedostatka podrške te nesigurnosti zbog prevelikih izazova i očekivanja. 
Dovoljan je samo jedan okidač da radnik postane nezadovoljan. Što je ovih okidača više, ili su jačeg intenziteta, veći su izgledi da će radnik tražiti izlaz. Sve je to višestrani proces. Na svima je, ali ipak ponajviše na poslodavcima, da to shvate, a potom učine sve da radnici budu zadovoljni. Tako povećavaju šanse da imaju dobre i pouzdane radnike. 

Verzija za ispis
 
Siječanj 2018. - Nastavljamo punom parom
Cijelu godinu čekamo božićne i novogodišnje blagdane. Dugo ih očekujemo, a tako brzo nam prolete. Evo nas na početku novog kruga. Nakon malo tuge što je novogodišnje ozračje prebrzo prošlo, već smo dobrano pregazili siječanj. U novoj godini nastavljamo punom parom. 

  • Dijalog i znanje napredak grade
  • Prebrojavanje članstva i utvrđivanje reprezentativnosti
  • Nova minimalna plaća
  • Zakon o radu 
  • Uskoro izbori u Sindikatu



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prosinac 2017. - Sretan novi krug oko Sunca!
Završavamo još jedan krug Zemlje oko Sunca i pripremamo se za novi. I ova godina je na izmaku, bliži se nova. Kao da smo jučer govorili o prijelazu u novi milenij, a evo nas pred 2018. U užurbanom ritmu, rastrganosti između rada, obitelji i drugih obveza, bombardiranosti svakojakim informacijama, vrijeme doslovce leti. Dani su prekratki, tjedni prelaze u mjesece, koji pak progutaše cijelu godinu. 
S njezinim krajem, volimo se osvrnuti na godinu. Što smo napravili, dobro ili loše. Razmišljamo i o tome što nas čeka. Kujemo planove za novi nebeski krug. 
Planirajući za iduću godinu, trebali bismo biti svjesni da se, kao i Zemlja oko sebe te planeti oko Sunca, mnogo toga vrti u krug. Nemojmo biti prestrogi prema svojim dostignućima i budimo realni u planovima. Prevelike želje vode u razočaravajuća ostvarenja, a ponovi li se to više puta, slijedi pasivnost. Opet, svaki krug nije jednak, te trebamo težiti da idući bude bolji od prethodnog. 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Studeni 2017. - Bez vrijednosti i odgovornosti ne možemo naprijed
Skoro tri desetljeća od proglašenja naše neovisnosti, ni danas jasno ne znamo gdje smo, niti kamo želimo ići. Ovih dana evocirali smo sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i mnogih drugih, na čijoj krvi je izgrađena naša država. Te žrtve ne smiju pasti u zaborav, ali dugujemo im puno više. Dugujemo im izgraditi državu na koju bi bili ponosni, državu za koju je vrijedilo dati život. 
Danas nas nitko ne tlači, osim nas samih. A odlazi nas više no ikad. Nije to samo pitanje novca i standarda. To je jednako pitanje nedostatka smjera. To je opće razočaranje u svim sferama. To je nedostatak vjere da su moguće pozitivne promjene. Optimizma je manje nego 91., kada su mnogi išli u rat ili bili u podrumima. Tada nas je upravo vjera u bolje sutra održala. Danas te vjere više nema. 


  • Nedostatak vrijednosti i odgovornosti 
  • INA-MOL, HEP, Agrokor









Verzija za ispis Pročitajte više
 
Listopad 2017. - Kakav svijet ćemo ostaviti svojoj djeci
Sjećam se da se ne tako davno, 80-ih, govorilo: Tehnologija će nas osloboditi rada! Danas, kada smo tehnološki na pragu da bude tako, u cijelom svijetu se među radnicima širi bojazan: Tehnologija će nam ukrasti rad! Kako smo došli dotle?

Hoćemo li se osloboditi rada, ili će nam ga ukrasti

Razlika između toga da nas tehnologija oslobađa od rada, ili da nam uzima i krade rad je ogromna. Kada tehnologija oslobađa radnike, ljude, od rada, to znači da oni moraju manje raditi, vremenski i u intenzitetu, da žive bolje, bogatije i kvalitetnije, da provode više vremena s obitelji, ali i da imaju više mogućnosti raditi na svojem intelektualnom i društvenom razvoju, posljedično i angažmanu. U tom scenariju društvo se na temelju tehnološkog razvoja razvija, ljudi se intelektualno i moralno unaprjeđuju. Čini se onaj presudan korak naprijed koji nam tisućama godina nedostaje. Korak prema društvu blagostanja, pravednosti, uključenosti i jednakosti svih. Je li to socijalizam, utopija ili nešto treće, naziv nije važan. 
S druge strane, bude li tehnologija radnicima istrgla iz ruku rad, jedini izvor njihovog materijalnog privređivanja i sigurnosti, tada će radnici, tj. većina građana, biti ostavljeni bez ičega. To se počelo događati masovnim otpuštanjima, koja su, čini se, tek početak onog što slijedi, ali i trendovima sužavanja mirovinskog sustava, zdravstvene zaštite, obrazovanja, odnosno izmicanja države iz socijalne dimenzije i sigurnosti. Ono što posebno zabrinjava jest korištenje novih komunikacijskih tehnologija za manipulaciju masama, pasiviziranje, reprogramiranje i doslovce zaglupljivanje ljudskog roda. Većina bi mogla ostati obespravljena, bez ikakve budućnosti, bez perspektive, prepuštena sama sebi da se snađe kako može, da baulja ulicama gradova bez ikakvog smjera i smisla. To, nažalost, već i vidimo u mnogim zemljama trećeg svijeta, no i u razvijenima sve više izgubljenih lica možete susresti na cesti. Pogledajte samo svoj kvart. Na blistavoj strani iste medalje, prisvajajući sve znanje, prisvajajući podatke, prisvajajući tehnološke inovacije samo za sebe, svijetom bi mogle u potpunosti zavladati moćne multinacionalne korporacije. Same sebi dostatne, svijet gledaju kao izvor za daljnje izvlačenje bogatstva i moći, a velik dio stanovništva moguće i kao smetnju. Čini se kao prizor iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Nažalost, kapitalizam, posebno onaj koji se zove liberalni, upravo ima svoje zakonitosti. On je vođen rastom, produktivnošću i profitom, a takve odrednice u kontekstu nekontroliranog razvoja novih tehnologija i umjetne inteligencije mogu vrlo lako gurnuti svijet na takav put. 
Razvoj tehnologije i umjetne inteligencije neće moći stvoriti više radnih mjesta, nego što će ih zatvoriti. Osim ako ćemo zaista kolonizirati Mars, jer postoji granica izmišljanja novih potreba i proizvoda. Možemo ići u dva smjera. Svijet se može ponašati kao dijete koje se igra s Lego kockicama, a koje mora srušiti ono što je napravilo da može ponovno nešto graditi od istih kocaka. Zato i mi već danas imamo mnoge ratove bez pravih razloga. Ruši se da bi se gradilo, da bi se rušilo. Možemo ići u drugom smjeru, koristiti ono što nam razvoj tehnologije daje – mogućnost da se oslobodimo rada, mogućnost boljeg života za sve. Ali, već je naprijed postavljeno pitanje koje prije toga treba razjasniti: Tko će imati pravo na ta bogatstva, na taj višak stvoren novim tehnologijama? Samo neki, ili svi? 
Trgovinski sporazumi TISA, TTIP i drugi o kojima se govori posljednjih godina trebali bi otvoriti put upravo u ovom smjeru elita, slabeći utjecaj država u odnosu na multinacionalne kompanije i dajući ovim drugima pravo da raspolažu podacima, znanjem, tehnološkim inovacijama, robotizacijom i umjetnom inteligencijom. Idemo sve dublje u svijet gdje ćemo igrati u namještenoj utakmici, prema pravilima koja odgovaraju drugoj manje brojnoj, ali jačoj strani. Utakmici u kojoj koliko god dobro igrali, koliko god žrtava podnijeli, bit će nemoguće pobijediti. 

Uz 4. industrijsku revoluciju, mora ići i društvena

Stoga je potrebna lokalna i globalna rasprava, ali i regulacija razvoja tehnologije i umjetne inteligencije, njezinog utjecaja na radnike, građane i društvo. Ta rasprava i regulacija nikako ne smiju kasniti. Radnici, sindikati, središnjice, građani, udruge, političke stranke trebaju sudjelovati lokalno. No, mora se djelovati i na globalnoj razini. UNI Global Union, čiji je član i naš sindikat, sa svim partnerima, uključujući druge međunarodne konfederacije sindikata, a posebice i Međunarodnu organizaciju rada, treba upozoriti na konkretne opasnosti, boriti se protiv mišljenja da je profit mjerilo svega te da nema društva različitog od današnjeg kapitalizma, ali i što je presudno, ponuditi jasna rješenja. Ne smijemo govoriti samo o problemima, moramo nuditi rješenja. Moramo biti hrabri, moramo biti vizionari. Trebamo davati nova rješenja, koja se do prije nekoliko godina nisu mogla niti zamisliti. Boriti se moramo na svim razinama, od šefa koji nam ne da pauzu, do globalne politike. 
Ne možemo samo pratiti 4. industrijsku revoluciju! Ne možemo graditi pravedno novo društvo ako i dalje pristajemo živjeti na razinama 1. ili 2. industrijske revolucije! I u pogledu društvenih odnosa trebamo voditi revoluciju. 
Svatko želi najbolje svojoj djeci, nemojmo im onda ostaviti svijet koji je gori od onog u kojem smo mi živjeli. 

Verzija za ispis
 
Rujan 2017. - Cjelovita obnova
Sve, ama baš sve, koliko god dobro bilo, sve se mora obnavljati i unaprjeđivati. To vrijedi i za naš Sindikat. Koliko god bila vrijednost tekovine od 150 godina našeg postojanja, moramo obnavljati ono što vrijedi i unaprjeđivati prema novim vremenima. 

  • Novo pročelje Doma Sindikata grafičara 
  • Dijalog i znanje napredak grade



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Srpanj/Kolovoz 2017. - Stalno nas žele reprogramirati
Tabula rasa latinski je izraz koji znači Prazna ploča i sumira teoriju čiji je začetnik britanski filozof John Locke, prema kojoj se čovjek kao dijete rađa poput praznog lista, bez unaprijed određenih osobina, koje se nakupljaju tijekom njegovog života. Zaista, mnogo ukazuje da nas poput kompjutera prvo roditelji, pa škola i okolina programiraju u osnovi, a kasnije život vrši daljnje nadogradnje. 

  • Svako vrijeme nosi svoje istine
  • Svako malo mijenjamo ploču
  • Za istinom kasnimo barem desetljeće


Verzija za ispis Pročitajte više
 
Lipanj 2017. - Nije nam dosadno, ali postaje zamorno
Kako bi bilo da živimo u zemlji u kojoj se na izbore izlazi samo svake četiri godine, u kojoj se kampanja svodi na argumente i programe, a ti programi se poslije i izvršavaju, u kojoj se propisi čitaju kako su pisani, a ne da ih se izbjegava, u kojoj je normalno da svaki radnik primi dobru plaću, zna radno vrijeme, da mu se ne prijeti otkazom, u kojoj nema govora mržnje zato što netko različito misli ili mu djed nije bio u istoj vojsci… Takvih zemalja ima i lijepo je u njima živjeti, ali mnogima bi život bio sterilan i monoton. A nama barem nije dosadno. Sve pore naših života su poput TV-sapunice, no i u najboljim sapunicama, nakon nekog vremena svi ti preokreti postanu zamorni. 
  • Čemu se čude
  • Ljudi odustaju i odlaze



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Svibanj 2017. - Svibanj pun događanja
Za ovaj svibanj svakako se može reći da je dinamičan jer je prepun različitih događanja i aktivnosti. Počeo je vlakom solidarnosti u povodu obilježavanja Međunarodnog praznika rada u Slavonskom Brodu. Upravo bilježimo naš značajan dvostruki jubilej – 300. broj i 25. rođendan lista Grafičar. U pripremi, tijeku ili završetku je nekoliko kolektivnih pregovora, ali i druge aktivnosti u podružnicama. Panika oko Agrokora malo se smirila, no sigurno će biti još mnogo promjena i aktualnih izazova, čemu svjedoči i nedavna promjena uprave Tiska. Nastavljamo i tradiciju sportskih druženja 38. susretima u Malom Lošinju. 

  • 300 brojeva i 25 godina nam je tek
  • Vlak solidarnosti za kvalitetna radna mjesta
  • Kolektivni pregovori
  • Agrokor nema šanse bez radnika 
  • Malo nas je al' nas ima 



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Travanj 2017. - Radnici su ključ
Iza nas je dinamičan mjesec. Potpisana su tri kolektivna ugovora. U Karlovačkoj tiskari Lana kolektivni ugovor je obogaćen za pravo radnika na topli obrok za vrijeme rada, što je konkretno podizanje kvalitete uvjeta rada, ali i zdravlja radnika. Za Istragrafiku je kolektivni ugovor produžen iduće dvije godine potvrđujući dosadašnju razinu prava, što u vremenima definiranja dugotrajnog odnosa novog vlasnika prema društvu daje radnicima sigurnost i stabilniju poziciju. Radnici Zrinskoga su u postupku mirenja samo par dana prije najavljenog štrajka uspjeli zadržati dosadašnju realnu razinu te spriječiti daljnje umanjenje njihovih ionako skromnih prava. Ponovno su pokazali odlučnost, a morat će tako nastaviti i dalje. U tijeku su pregovori u Narodnim novinama, Tiskara Vjesnik je dobila novi nadzorni odbor i upravu, uskoro slijede pregovori u Odašiljačima i vezama, HRT-u, izabrana su i biraju se radnička vijeća…

  • Tko ne motivira, gubit će radnike
  • „Lex Agrokor“

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: