English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »
Sudjelujmo u svim važnim stvarima
Završilo je Svjetsko prvenstvo u rukometu. Okončano je višetjedno potenciranje važnosti tog događaja, euforije nakon koje slijedi još manje osnovano razočaranje. Daleko smo dogurali, ali još jednom smo pokazali da smo najgori u porazu. Kad smo s jedan razlike ušli u polufinale, to je bio pothvat naših heroja, a već nekoliko dana kasnije promašeni sedmerac, koji nas je dijelio od finala, bio je dovoljan za neoprostiv poraz, gubitak zbog kojeg su letjele glave. Sve se relativizira. Brojke i činjenice uopće nisu važne, mijenjaju se subjektivnim komentarima onih koji malo znaju. 

Što nam je (ne)važno

Ovo nije kritika sportu, već o našem sve učestalijem podlijeganju procesu zatupljivanja, skretanja pozornosti s važnijih tema. A došlo je do toga da nas s malih ekrana uče kako osjećaj domoljublja i ponosa mjerimo količinom ispijenog piva i glasnoćom navijanja. Radi se o razgraničenju onog što nam se servira kao važno, i onoga što je zaista važno. 
Kamo sreće kada bismo pozornost, volju, entuzijazam i zajedništvo koje gajimo za nastupe naših sportaša imali i u pogledu pitanja koja su zaista ključna za naše živote, za našu budućnost. 
Za vrijeme rukometnog prvenstva, prije i nakon svake utakmice, u studio su dovodili trenere, igrače, analizirali su svaku loptu, svaki trenutak, raspravljali o našim i suparničkim timovima. Sati i sati analiza. Čak su doveli i psihologe da procjenjuju stanje duha naših igrača. S druge strane, Vlada oko Božića ovlaš najavi da namjerava prodati dio HEP-a kako bi natrag kupila okrnjenu INA-u, i sve što nam slijedi je mlaka politička rasprava. Nema ekspertiza o sadašnjoj vrijednosti INA-e, vrijednosti HEP-a, ništa detaljnije o potencijalnim kupcima (koji se sigurno znaju jer ne kupuje se takvo što svaki dan), učinku ove daljnje rasprodaje na naše živote (već sad govore o poskupljenju). Nema eksperata u studiju, nema sati analiza. Za te utakmice nikoga nije previše briga, nitko se ne uzrujava, ne traže se ostavke, ne padaju glave. Ali izgubimo li u nogometu – nacija plače. 
Govori se o vraćanju vojne obveze, ali na način koji vrijeđa svačiju inteligenciju. Analizira li se je li bilo nepromišljeno raspustiti vojsku čim smo izašli iz rata, kakvo je naše sigurnosno stanje, je li NATO jamstvo naše sigurnosti, dajemo li mladež u njegovo topovsko meso, možemo li se obraniti s 15-20 tisuća vojnika ili nam treba znatno više... Ne, s najviših instanci govori se o uvođenju vojnog roka kao da je to kurs za izviđače. Opravdava se time što zakržljali mladići u mjesec dana trebaju poboljšati fizičku spremu, upoznati prirodu, naučiti prvu pomoć, a ističe se da u vojsci zna biti i baš dobra zafrkancija. Tra-la-la, ha-ha-ha, to će biti naš vojni rok. 

Stručno orobljavanje 

Vlada kroz Sabor uvodi proširenje mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, s obrtničkih zanimanja i fakulteta na četverogodišnju srednju školu. Mogućnost biti bez radnog odnosa, bez prave plaće za sve završene srednjoškolce – za sve mlade. Stručno usavršavanje bez obzira na “struku”. Naknade će se uskladiti s minimalnom plaćom (baš su visoke), ali se ukida plaćanje prijevoza. Državu će koštati koju milijardu – da ugrozi zaposlenje radnika koje će poslodavci otpuštati kako bi dobili besplatne mlađe, da indirektno financira trgovačke lance, velike i strane poslodavce, da se statistički povećava zaposlenost a zaista ugrozi, da se izrabljuju mladi a ugrožavaju stariji, da se ruše radna prava i standardi, da država plaća umjesto poslodavca. I sve iz naših džepova. Nema reakcije, a kamoli euforije. Na radiju nešto malo vijesti o tome. Govore kako se sindikati protive i argumentiraju, prenose malo Vladu i opoziciju. Nakon minutu o toj vijesti drugi voditelj doslovce viče: “Stop, dosta je toga! Sport! Idemo na sport!”. I dalje u istom trajanju slušamo detalje o porazu našeg tenisača na turniru osrednjeg značaja. 

Predstavnici radnika

Najčešće baš oni koji dugo nisu puknuli loptu ni potrčali, u 85. minuti nogometne utakmice iz svega grla viču: “Gle ga kako se vuče. Trči, konju jedan!”, kao da će zbog toga igrač bolje igrati. Pa neka sami probaju trčati 85 minuta, ako misle da je to tako lako. Lako je pametovati iz fotelje, iz sigurne distance, a ne činiti ništa. Sličan odnos mnogi imaju i prema sindikatu, sindikalnom povjereniku. Promatraju iz daljine, nezadovoljni su njihovim radom, nemaju realna očekivanja, kritiziraju a da nisu poduzeli ništa, nisu ni pokušali pomoći ili zajedno se založiti i boriti. Hoće li biti donesen kolektivni ugovor, kako su izborena prava, je li se moglo više, mnoge se to ne tiče. No, kad se traže koristi, prvi su u redu. 
Slijede i izbori za mnoga radnička vijeća. Interes je u većini slučajeva, blago rečeno, mlak. Tko će i kako predstavljati radnike, biti njihov most komunikacije s poslodavcem, razvijati dijalog? Teško je mnoge animirati da popune glasački listić, a kamoli da se aktivnije angažiraju. Nitko drugi neće rješavati naše probleme na radnim mjestima, to možemo učiniti samo mi, radnici. Stoga nije svejedno koga biramo da nas predstavlja. 

Igrajmo u utakmici života 

Zamislite kada bi se ljudi odazivali, okupljali, davali podršku, bili aktivni ili se jasno opirali oko: izmjena Zakona o radu, nesigurnih oblika rada, uvjeta rada, privatizacije, rasprodaje državnog blaga, reformi poreznog, mirovinskog, zdravstvenog sustava, školstva, ekologije… Zamislite kada bi svi građani navijali, živjeli, plakali i “ginuli” i za druga pitanja koja direktno utječu na naše živote. Što bismo sve bili u stanju postići. 
Kada prestanemo biti samo navijači tuđih, za nas ustvari beznačajnih okršaja, kad zauzmemo stranu i borimo se za sve ono što je važno nama i našoj djeci. Kad postanemo igrači, kad izgradimo složan tim u utakmicama naših života, tek tada imamo šansu da zaista i pobjeđujemo.

Verzija za ispis
 
Kakvi smo gospodari

Prije nekoliko dana proslavili smo 25 godina od priznanja Hrvatske kao neovisne države. Zaboravljamo, ali mnogima je to zaista bio vrlo značajan i emotivan trenutak. No, danas, 25 godina kasnije, vidimo da jedan akt, jedna odluka ne čini državu, a posljednje peripetije oko ponovne kupnje INA-e za koju bi se pak prodala 1/4 HEP-a, navodi nas na generalno pitanje koje je presudno za razvoj i status svake države: Kakvi smo mi to gospodari uopće? Gledajući posljednja dva i pol desetljeća, odgovor je, nažalost, očit. Loši.

  • Od tuđe nećemo, svoje ne damo, do tuđe želimo, svoje dijelimo
  • Kupuje li se INA, ili se prodaje HEP?


 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Godišnja inventura života

Vrijeme leti, stara je latinska izreka, i zaista je tako. Kao da smo se neki dan opraštali od prošle, a sada se već opraštamo od ove 2016. godine. Možda i jest značaj jedne godine da dočekamo njezin kraj, kako bismo napravili inventuru svojih života u proteklih 12 mjeseci, gdje smo uspjeli ili podbacili, kako bismo na temelju toga gradili planove za idući ciklus.

  • Idemo u pozitivnom smjeru
  • Bolji smo bez vlasti
  • Sretan Božić i nova 2017. godina
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nova vremena traže nova rješenja

"Tehnologija će nas osloboditi rada" – govorilo se još prije nekoliko desetljeća u vrijeme "crnog" socijalizma. Sada smo na pragu 4. industrijske revolucije, razvoja robotike, čak i umjetne inteligencije, na pragu vremena kada je to zaista moguće.

  • Tehnologija nas oslobađa od rada ili nam ga krade
  • Kapitalizam je istrošeni auto
  • Trebamo i društvenu revoluciju
Verzija za ispis Pročitajte više
 
"Vukovi i ovce" – vječita želja čopora da vlada stadom

Svakoj grupi, da bi funkcionirala, treba određeni smjer, treba ju koordinirati. No, već tisućama godina, funkcioniramo tako da elita pokušava, ali i uspijeva, vladati masom. U počecima su vladali fizički snažniji, od njih su svi strepili, bili su bolji lovci i kad je trebalo, štitili su od vanjskih napadača. S vremenom snaga i hrabrost u boju prestaje biti presudnim faktorom vladanja. Odvažnost i razum sve više potiskuju ambicija, manipulacija, bezobzirnost, čak bahatost i podlost. Herojska djela junaka vladara su zastarjela, a oni koji danas vladaju u rat šalju druge, dok iz svojih fotelja donose "teške odluke" gledajući sve na ekranima.

  • Više ne želimo biti ovce
  • Destrukcija države jer je njom zavladalo stado
  • Europski tor
  • Budimo organizirani i aktivni
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kako izgubiti pobjedu ili pobijediti poraz

Kako u dva mjeseca dobiti izgubljeno i izgubiti dobiveno, da se to može, pokazali su nam naši parlamentarni izbori 11. rujna. Na ovim izborima pokazalo se da mnogi naši građani glasuju i dalje za vođe. Jedni su se preko novog vođe u par tjedana digli iz pepela, a drugi, sa starim, uspjeli izgubiti dobiveno. Jedan se mnogima svidio, drugi nije. HDZ je učinio lukav potez. Postavio je Plenkovića, mnogima novog i nepoznatog čovjeka, bez opterećenja prošlosti. On djeluje učtivo, moderno i europski. Stavljen je maksimalno u prvi plan, pa je takav imidž dao cijeloj stranci, koja se ispod toga nije mogla mnogo promijeniti. Sastav viših tijela je gotovo jednak, a promjena na lokalnoj razini i članskoj bazi teško da je uopće i bilo. Tako je stranka s neizmjernim balastom, s konzervativnijim, često i nazadnijim stavovima o tome kamo će naše društvo, ispala moderna, europska i nositelj promjena. Čak je prošao i slogan "vjerodostojno".

  • Političko recikliranje
  • Recikliranje "duga" bankama
  • I sami previše recikliramo
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Predstave – zakulisne i one istinske

Vrućina političke atmosfere iznad je one ljetnog zraka. Sve sliči lutkarskoj predstavi, a zbilja možda i nije daleko.
Nekako čovjeku najviše ”dođe milo” Orašara sa sjevera, posebice ako je u sve ušao kako kaže – bez skrivenih namjera. Drugačije nije moglo ni završiti. Kada se pokazaše da zbog volje puka ni Tomislav (stari hrvatski kralj), ni (sveti) Petar, neće moći voditi kraljevstvo, oni potražiše lutka kojeg će staviti ispred sebe i držati ga na koncu. Obojica namjeravaše vući konce, svaki na svoju stranu. No, smetnuše s uma obojica da im lutak, iako dolazi iz daleke sjeverne zemlje preko velikog mora, iako ne zna njihov jezik, ipak ne bijaše totalni bezveznjak. Zaboraviše da je on čak izučavao i drevne tajne ljekovitih napitaka kod najmoćnijih čarobnjaka. Ne očekivaše da će mu njihovo natezanje tako brzo dojaditi, da će im se pokušati otrgnuti s konca i zaplesati sam.

  • Europska unija mora jamčiti bolji život ili će je građani srušiti
  • 150 godina Sloge
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Dinamičan ulazak u ljeto

Posljednjih mjesec dana pun je živih događanja i obrata na političkoj sceni, za koje ne znamo kuda će nas odvesti, vjerojatno ne može biti puno gore. Dinamično je bilo i u našem Sindikatu, a ljetna stanka još se ne osjeća.

  • Obnovljena tradicija Susreta
  • Živo i u podružnicama
  • „Teško je naći radnike“
  • (Pres)laganje Vlade
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Klonimo se loših tradicija,čuvajmo samo dobre

Treba poznavati svoju prošlost. Ali narod koji živi pretežno u svojoj prošlosti, s kojom se k tome nije ni pomirio, taj narod ne može naprijed. Mi kao da smo ostali ukopani u 1941., 1945. i burnim godinama nakon toga. Tradicija prepucavanja oko toga tko je bio gori, ustaše za vrijeme rata, ili partizani nakon, vječita su tema političke i šire svakodnevice. Time se pune stranice novina, televizijski ekrani, ali i naši umovi.
Još se nismo izvukli iz jama, i dalje smo ukopani u njima. Nema objektivizacije, nema glasa pomirenja. Uporno nas se svađa i navodi da zauzmemo stranu. Time se već godinama osigurava vjerna baza glasača i jamči dugoročan politički vijek i lijevoj i desnoj opciji. Dok je god povijesnog razdora između ustaša i partizana, bit će SDP-a i HDZ-a, a dok je takvog HDZ-a i SDP-a, bit će podjele na ustaše i partizane.

  • Nastavljamo tradiciju Susreta
  • 150 godina Sloge
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prvoaprilske šale na račun radnika

Baš na 1. april predstavnici sindikata javnih i državnih službi trebali su održati novi krug sastanaka s predstavnicima Vlade vezano uz izvršenje obveze povećanja prava radnika javnog sektora. Ništa od toga. Iz obavijesti Ministarstva rada i mirovinskog sustava, koju su zaprimili sindikati navodno proizlazi da će se pregovori između sindikata državnih i javnih službi održati 1. travnja, ali 2017. godine. Rečeno je i da je Vladin pregovarač Božo Petrov na službenom putu, očito njemu važnijem. Je li i ovo prvoaprilska šala, nesporazum, ili se iz Vlade šalje jasna poruka da tih 1,8 milijardi kuna za povećanje osnovice nije predviđeno u proračunu za 2016. ni 2017. godinu. Svega pomalo.
Uvidjet ćemo da radnici ni ovoj vlasti nisu prioritet, a to su sindikalni čelnici mogli zaključiti prvog trena, čim je Božo Petrov predstavljen kao vodeći pregovarač ispred Vlade, s obzirom na to da je MOST prije i nakon izbora izričito zahtijevao znatne racionalizacije u javnom sektoru. S druge strane, ni Petrov nije prošao najbolje jer se mora uhvatiti u koštac sa sindikatima, što ne voli nitko od vladajućih. Mudro je odigrao Orešković i HDZ, predavši ovo prevruće i zapaljivo štivo svojim, nazovimo ih, suparnicima, neka se međusobno glođu.

  • 9-satno radno vrijeme
  • Liječnici s dva posla i dopunsko zdravstveno osiguranje
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: