English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »
Lipanj 2017. - Nije nam dosadno, ali postaje zamorno
Kako bi bilo da živimo u zemlji u kojoj se na izbore izlazi samo svake četiri godine, u kojoj se kampanja svodi na argumente i programe, a ti programi se poslije i izvršavaju, u kojoj se propisi čitaju kako su pisani, a ne da ih se izbjegava, u kojoj je normalno da svaki radnik primi dobru plaću, zna radno vrijeme, da mu se ne prijeti otkazom, u kojoj nema govora mržnje zato što netko različito misli ili mu djed nije bio u istoj vojsci… Takvih zemalja ima i lijepo je u njima živjeti, ali mnogima bi život bio sterilan i monoton. A nama barem nije dosadno. Sve pore naših života su poput TV-sapunice, no i u najboljim sapunicama, nakon nekog vremena svi ti preokreti postanu zamorni. 

Čemu se čude

Oprostite na izrazu, ali „Čudi se ko pura dreku“ zaista oslikava čuđenje najnovijoj koaliciji HDZ-a i HNS-a. Kao prvo, tko imalo prati našu politiku ili politiku uopće, nema se više čemu čuditi ili hiniti razočaranja. Kao drugo, od kuda uopće tvrdnja da je Hrvatska narodna stranka bliža Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske nego Hrvatskoj demokratskoj zajednici (skoro sam i tu napisao partiji). Uz to što im je i naziv bliži, zaboravlja se da je HNS proizašao iz raspada Koalicije narodnog sporazuma početkom devedesetih, koja je bila umjereniji, ali ipak nosilac promjena toga vremena, a još više se zaboravlja da su vođe liberalno orijentirani, pri čemu to ne znači „obranu slobode“, već slobodno tržište u kojem je sve dozvoljeno. 
Propušta se uočiti da se ovime HNS vraća na staro mjesto, koje mu je bezobzirno oteo MOST, mjesto male stranke koja je nužna kao prevaga da bi velika mogla vladati. Mjesto gdje malen postaje veći od onog što jest, te on diktira uvjete preko svojih okvira, ali što je opasnije, i preko svojih kapaciteta. MOST je takvu ulogu uzeo pa pustio dva puta, točnije tri, jer se u prvoj epizodi činilo da je dogovor postignut s SDP-om, pa su se predomislili. Tada su paralelni razgovori, koketiranje, pa gotovo i ucjenjivanje obje vodeće ali oprečne opcije, bili čak i odobravani, prikazivali su se kao obrana demokracije i poticanje promjena. Malo su išli s jednima, malo s drugima, malo želeći biti pozicija, pa onda opozicija, svaki puta tražeći principijelne razloge svojim promjenama raspoloženja u promociji svojeg postojanja i značaja. Ima i tu jedna dobra izreka kad netko želi biti i pošten i ….. Tako su se na kraju čudili tko je Zdravko Marić koji je došao iz Agrokora, iako su ga pola godine prije podržali, kao da tada nisu znali tko je tko i što je što. Opće čuđenje Agrokoru je pak vrhunac svih naših sadašnjih čuđenja, jer kao da do prije tri mjeseca nitko u ovoj državi, pa ni dobavljači, nisu znali da Agrokor kasni godinu i više s plaćanjima, da je pitanje samo je li dužan 35, 37, ili 40 milijardi kuna, što je to mjenica, regresno pravo... 
Evo nas ponovno, povijesno veća, ali danas realno mala stranka, s opasno malim kapacitetom naspram snažnih apetita, u okrilju velike stranke, koja ju mora othraniti da bi nastavila vladati. Istina, skočila je iz krila jedne u krilo druge suparnice. Zaboravljamo kako nazivaju politiku, kao i da je cilj gotovo svačije politike doći do vlasti, ili joj se barem približiti. Riječ, pa ni pisana i ovjerena pečatom (koji namjeravaju ukinuti), ne znači mnogo. Koga briga za koalicijski sporazum, na koji je zajedno skočilo nekoliko stranaka da bi povećale izglede osvajanja vlasti. On ima manju vrijednost nego stablo koje je posječeno da bi od njega nastao taj komad papira. 

„Brojanje ruku“ je sumrak demokracije argumenta 

Ono što je u našoj današnjoj demokraciji žalosno, a čemu se većina pak ne čudi, jest „brojanje ruku“. Ova ili ona opcija, ovaj ili onaj premijer, ima ili nema podršku, ima ili nema većinu, sve se to promatra kroz činjenicu koliko je ruku unaprijed osigurano. Istina je, tako stvari u suštini funkcioniraju, ali prešlo je svaku mjeru. Analize kako treba samo osigurati ruke, njih 76, 78, ili 102, sve preko magične granice 50%. Potom se unaprijed zna što će biti, bez obzira na to bio prijedlog zakona dobar ili loš. Onda nam ne treba ni Sabora ni saborskih zastupnika. Čemu se trošiti na argumente, maratonske rasprave, čemu odbori, socijalni dijalog, ako se kao kod dresiranih pasa zna koliko će se šapa dići kojoj strani. Zato su se saborske rasprave svele na lavež i režanje s jedne strane na drugu. 
Čemu cijele predstave, kada je dovoljno da tamo sjedi par ljudi koji vuku sve poteze. Čemu i preferencijalno glasovanje, ako je ruka našeg favorita već unaprijed pobrojana i vezana, poput lutka na koncu. 

Ljudi odustaju i odlaze

Kao da ovo nije dosta, u medijima natpisi o željama daljnje fleksibilizacije radnih odnosa, jer poslodavci to trebaju i traže kako bi bili konkurentni. Pobogu, pa to je već toliko ofucano! Očigledno je da se konkurentnost ne može temeljiti na upornom snižavanju razine radnih prava, da smo dosegli dno, da minimalac i nesiguran izrabljujući posao nisu dovoljni faktori motivacije radnika. Još veći i oštriji bičevi neće imati učinak. 
Radnici, građani, ljudi, siti su svih udaraca, loših vijesti, umorni su od svega. Oni kojima su se nepovoljni obrati u sapunici njihovih života popeli navrh glave, više se ni ne žele boriti, ne traže povrat na posao, ne traže veću plaću, oni jednostavno mijenjaju program – daju otkaz i odlaze. Neki poslodavci shvaćaju da se trebaju mijenjati. Mnogi, nažalost, ne, i dalje uporno stišću i žmiču. Ne priznaju to ni sebi, a kad im radnici odu, onda se i oni čude (ko pura dreku), štoviše, uvrijeđeni su. 
To još prolazi kada naši ljudi traže drugu opciju u domovini. No, s obzirom na sve sapunice koje nas okružuju, sve je više onih koji odlučuju prestati gledati cijeli domaći program. Gase TV, ustaju iz fotelje, odlaze iz doma, iz domovine. U neku drugu zemlju, u neki tuđi sretniji kraj, gdje je trava zelenija, TV-program bolji, gdje se političari i poslodavci ne čude svemu, ne traže pitanja i probleme, već daju rješenja. 

Verzija za ispis
 
Svibanj 2017. - Svibanj pun događanja
Za ovaj svibanj svakako se može reći da je dinamičan jer je prepun različitih događanja i aktivnosti. Počeo je vlakom solidarnosti u povodu obilježavanja Međunarodnog praznika rada u Slavonskom Brodu. Upravo bilježimo naš značajan dvostruki jubilej – 300. broj i 25. rođendan lista Grafičar. U pripremi, tijeku ili završetku je nekoliko kolektivnih pregovora, ali i druge aktivnosti u podružnicama. Panika oko Agrokora malo se smirila, no sigurno će biti još mnogo promjena i aktualnih izazova, čemu svjedoči i nedavna promjena uprave Tiska. Nastavljamo i tradiciju sportskih druženja 38. susretima u Malom Lošinju. 

  • 300 brojeva i 25 godina nam je tek
  • Vlak solidarnosti za kvalitetna radna mjesta
  • Kolektivni pregovori
  • Agrokor nema šanse bez radnika 
  • Malo nas je al' nas ima 



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Travanj 2017. - Radnici su ključ
Iza nas je dinamičan mjesec. Potpisana su tri kolektivna ugovora. U Karlovačkoj tiskari Lana kolektivni ugovor je obogaćen za pravo radnika na topli obrok za vrijeme rada, što je konkretno podizanje kvalitete uvjeta rada, ali i zdravlja radnika. Za Istragrafiku je kolektivni ugovor produžen iduće dvije godine potvrđujući dosadašnju razinu prava, što u vremenima definiranja dugotrajnog odnosa novog vlasnika prema društvu daje radnicima sigurnost i stabilniju poziciju. Radnici Zrinskoga su u postupku mirenja samo par dana prije najavljenog štrajka uspjeli zadržati dosadašnju realnu razinu te spriječiti daljnje umanjenje njihovih ionako skromnih prava. Ponovno su pokazali odlučnost, a morat će tako nastaviti i dalje. U tijeku su pregovori u Narodnim novinama, Tiskara Vjesnik je dobila novi nadzorni odbor i upravu, uskoro slijede pregovori u Odašiljačima i vezama, HRT-u, izabrana su i biraju se radnička vijeća…

  • Tko ne motivira, gubit će radnike
  • „Lex Agrokor“

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ožujak 2017. - Prava i jednakost promovirajmo svakodnevno
Prošao je ovaj 8. mart, Dan žena. Prošla su i vremena kada se taj dan zaista slavio, kada su radnice primale cvijeće, darove i čestitke od svojih poslodavaca i kolega, žene od muževa, majke od djece, kćeri od očeva. Čari, koje je imao ovaj praznik, pripreme, darivanje, slavlje (često i pretjerano) izblijedjele su. Danas je to ograničeno i suzdržano. Neki čak čestitaju taj dan ženama tako da u šali navode njihove mane, bolje bi bilo da su im zaboravili čestitati. 
Kod nas se sve rjeđe išta i slavi, već se obljetnice koriste za proteste. Tako je ove godine Dan žena popraćen više u protestnom tonu, a glavni naglasci bili su na potplaćenosti žena, njihovoj podzastupljenosti u odlučivanju u svim sferama života pa i u javnom, pravu na pobačaj i pravu na seksualnu orijentaciju. Uz ispriku što o ovome piše muškarac, posljednje dvije ipak se čine širim društvenim i etičkim temama. 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Veljača 2017. - Sudjelujmo u svim važnim stvarima
Završilo je Svjetsko prvenstvo u rukometu. Okončano je višetjedno potenciranje važnosti tog događaja, euforije nakon koje slijedi još manje osnovano razočaranje. Daleko smo dogurali, ali još jednom smo pokazali da smo najgori u porazu. Kad smo s jedan razlike ušli u polufinale, to je bio pothvat naših heroja, a već nekoliko dana kasnije promašeni sedmerac, koji nas je dijelio od finala, bio je dovoljan za neoprostiv poraz, gubitak zbog kojeg su letjele glave. Sve se relativizira. Brojke i činjenice uopće nisu važne, mijenjaju se subjektivnim komentarima onih koji malo znaju. 

  • Što nam je (ne)važno
  • Stručno orobljavanje 
  • Predstavnici radnika
  • Igrajmo u utakmici života 


Verzija za ispis Pročitajte više
 
Siječanj 2017. - Kakvi smo gospodari

Prije nekoliko dana proslavili smo 25 godina od priznanja Hrvatske kao neovisne države. Zaboravljamo, ali mnogima je to zaista bio vrlo značajan i emotivan trenutak. No, danas, 25 godina kasnije, vidimo da jedan akt, jedna odluka ne čini državu, a posljednje peripetije oko ponovne kupnje INA-e za koju bi se pak prodala 1/4 HEP-a, navodi nas na generalno pitanje koje je presudno za razvoj i status svake države: Kakvi smo mi to gospodari uopće? Gledajući posljednja dva i pol desetljeća, odgovor je, nažalost, očit. Loši.

  • Od tuđe nećemo, svoje ne damo, do tuđe želimo, svoje dijelimo
  • Kupuje li se INA, ili se prodaje HEP?


 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prosinac 2016. - Godišnja inventura života

Vrijeme leti, stara je latinska izreka, i zaista je tako. Kao da smo se neki dan opraštali od prošle, a sada se već opraštamo od ove 2016. godine. Možda i jest značaj jedne godine da dočekamo njezin kraj, kako bismo napravili inventuru svojih života u proteklih 12 mjeseci, gdje smo uspjeli ili podbacili, kako bismo na temelju toga gradili planove za idući ciklus.

  • Idemo u pozitivnom smjeru
  • Bolji smo bez vlasti
  • Sretan Božić i nova 2017. godina
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Studeni 2016. - Nova vremena traže nova rješenja

"Tehnologija će nas osloboditi rada" – govorilo se još prije nekoliko desetljeća u vrijeme "crnog" socijalizma. Sada smo na pragu 4. industrijske revolucije, razvoja robotike, čak i umjetne inteligencije, na pragu vremena kada je to zaista moguće.

  • Tehnologija nas oslobađa od rada ili nam ga krade
  • Kapitalizam je istrošeni auto
  • Trebamo i društvenu revoluciju
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Listopad 2016. - "Vukovi i ovce" - vječita želja čopora da vlada stadom

Svakoj grupi, da bi funkcionirala, treba određeni smjer, treba ju koordinirati. No, već tisućama godina, funkcioniramo tako da elita pokušava, ali i uspijeva, vladati masom. U počecima su vladali fizički snažniji, od njih su svi strepili, bili su bolji lovci i kad je trebalo, štitili su od vanjskih napadača. S vremenom snaga i hrabrost u boju prestaje biti presudnim faktorom vladanja. Odvažnost i razum sve više potiskuju ambicija, manipulacija, bezobzirnost, čak bahatost i podlost. Herojska djela junaka vladara su zastarjela, a oni koji danas vladaju u rat šalju druge, dok iz svojih fotelja donose "teške odluke" gledajući sve na ekranima.

  • Više ne želimo biti ovce
  • Destrukcija države jer je njom zavladalo stado
  • Europski tor
  • Budimo organizirani i aktivni
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Rujan 2016. - Kako izgubiti pobjedu ili pobijediti poraz

Kako u dva mjeseca dobiti izgubljeno i izgubiti dobiveno, da se to može, pokazali su nam naši parlamentarni izbori 11. rujna. Na ovim izborima pokazalo se da mnogi naši građani glasuju i dalje za vođe. Jedni su se preko novog vođe u par tjedana digli iz pepela, a drugi, sa starim, uspjeli izgubiti dobiveno. Jedan se mnogima svidio, drugi nije. HDZ je učinio lukav potez. Postavio je Plenkovića, mnogima novog i nepoznatog čovjeka, bez opterećenja prošlosti. On djeluje učtivo, moderno i europski. Stavljen je maksimalno u prvi plan, pa je takav imidž dao cijeloj stranci, koja se ispod toga nije mogla mnogo promijeniti. Sastav viših tijela je gotovo jednak, a promjena na lokalnoj razini i članskoj bazi teško da je uopće i bilo. Tako je stranka s neizmjernim balastom, s konzervativnijim, često i nazadnijim stavovima o tome kamo će naše društvo, ispala moderna, europska i nositelj promjena. Čak je prošao i slogan "vjerodostojno".

  • Političko recikliranje
  • Recikliranje "duga" bankama
  • I sami previše recikliramo
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: