Hrvatsko gospodarstvo bremenito je problemima. Jedan od značajnih nedostataka je taj što nemamo gospodarski identitet. Hrvatska u svijetu nije prepoznatljiva po nekim svojim specifičnim proizvodima u kojima do izražaja dolaze naše komparativne prednosti. Malu Finsku prepoznaju po Nokiji, Irsku po ekspanziji informatičke industrije. Nama ne preostaje drugo nego da se hvalimo našim prirodnim ljepotama. One, osim u turizmu, nemaju nikakav značaj za naše pozicioniranje na globalnom tržištu.

• Profit se izvlači iz Hrvatske
• Zar je izlaz u smanjenju radničkih prava?

• Nema razloga za zadovoljstvo!
• U Hrvatskoj najveći kapitalist država
• Saveznici u borbi protiv fiskalnog terora
• Ograničena sloboda

Prelazak iz planskog u tržišno gospodarstvo doveo je do ogromne preraspodjele nacionalnog gospodarstva. Pod geslom da svako vlasništvo mora imati svog titulara nastao je grabež u kojem je dotadašnje takozvano društveno vlasništvo došlo u ruke mahom sumnjivih tipova, povezanih s vladajućom garniturom. Tragedija ne bi bila tako velika da su ti novopočeni vlasnici, koji su do ogromnih vrijednosti došli bez vlastite kune, to što su oteli dalje razvijali. Na žalost, radi neke sitne privatne koristi, upropaštene su mnoge uspješne tvrtke. Tako sada diljem Hrvatske zjape prazne hale poduzeća koje su do privatizacije uspješno poslovala.

• Plaće su sporije rasle od BDP-a
• Promijenjen odnos prema radnicima
• Odnosi se ne mogu graditi na zastrašivanju i ponižavanju

Kriza u Hrvatskoj  najteže je pogodila one koji imaju najmanje. Prošle godine promet u trgovini smanjen je za 15 posto, a to smanjen nastavlja se i ove godine. Naravno, tom smanjenju najviše su pridonijeli oni koji  imaju najmanje jer su prisiljeni na to da kupuju ono što im je najnužnije za život. Najavljenim oduzimanjem regresa, božićnice i ostalih primanja život onih koji imaju malo, postat će još teži. Sva ta kretanja dovest će do toga da će se socijalne razlike u Hrvatskoj dodazno produbiti. A one su i do sada bile veće nego u razvijenim europskim zemljama.

• Bogate zemlje su i pravednije
• Više je razloga socijalne nepravde

Pitanje je na koje bi trebali odgovoriti ljudi koji su dali naputke tvrtkama u državnom vlasništvu vezane za antirecesijske mjere. Za početak stradati će tvrtke u večinskom vlasništvu države, a onda i tvrtke u privatnom vlasništvu.

• Vlada kažnjava uzorne, a ne gubitaše
• Značaj kolektivnih ugovora
• Gdje je nastala solidarnost
• Vlada koja ne poštuje svoje obveze

Aktualna hrvatska vlast lansirala je krilaticu “Hrvatska – zemlja znanja”. Sve je (verbalno) spremno za taj milenijski iskorak, samo nedostaju pravi ljudi na pravom mjestu. Svuda oko nas, osim časnih iznimaka, na ključnim mjestima u vlasti, privredi, javnim službama, komorama i mnogobrojnim agencijama sjede (uglavnom) neznalice, kvazistručnjaci, poluinteligenti. Oni nas vode u “svijetlu budućnost”, u “zemlju znanja”.

Hoćemo li se za svoja prava lakše izboriti ako tražimo da nas netko podrži u našim zahtjevima, ili ako tražimo da se smanjuju prava drugih? Hoće li meni zaista biti bolje, ako regres ne primi radnica u kvartovskom dućanu?

U odgovoru na ovo pitanje nestaju sve sindikalne nedoumice. Za sve što danas radnici imaju, izborili su se sami. Nitko im dekretom to nije darovao.

• Solidarnost je međunarodno pravo čovjeka
• Solidarnost u svakom statutu
• Podmetanja uzrok masovne pasivnosti
• Je li "porez solidarnosti" solidarnost
• Nova solidarnost - ukidanje regresa, božičnica…
• Sam da i susedu crkne krava
• Afirmativna a ne destruktivna solidarnost

U  kriznim vremenima, Međunarodni monetarni fond je jedna od financijskih instutucija koje u pomoć pozivaju države koje je globalna recesija  teško pogodila. Taj fond raspolaže sa 750 milijardi dolara i do sada su mnoge države, između ostaloga Mađarska, Rumunjska te  baltičke zemalje, a nedavno i Grčka,  pokucale na njegova vrata. Fond je tim zemljama odobrio značajna sredstva. Uz obavezu vraćanja zajma, dodjelu tih  sredstava prate i određeni uvjeti. Upravo su ti uvjeti ono zbog čega je Međunarodni monetarni fond  jedna od zadnjih instanci kojoj  se pribjegava tek onda kada gori pod petama. Hrvatska je ocijenila da joj, bar za sada, pomoć Međunarodnog fonda nije potrebna, no čini se da prihvaća njegovu doktrinu. Tri su osnovna uvjeta koje države koje traže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda moraju ispuniti. Riječ je o privatizaciji, rezanju javne potrošnje i deregulaciji.

Gotovo da nema dana da se u novinama ili na televiziji ne objavi neki prilog o maloljetničkom nasilju. Sileđije napadnu neko dijete zbog par kuna, mobitela, tenisica ili iz čistog mira. Posljedice su često puta zastrašujuće. Nekoliko takvih nasilja završilo je smrću napadnutih, neki su isprebijani do neprepoznatljivosti a neki će vjerojatno čitav život sa sobom nositi  traumu nastalu zbog bestijalnog iživljavanja.

Kakav oslonac tom djetetu može biti ekonomski obespravljena obitelj koja školarcu ne može kupiti kartu za autobus do škole ili mu dati za sendvič da ga pojede za vrijeme odmora. Kakvim se vrijednostima može naučiti to dijete kada gleda roditelje u naponu snage da jedva spajaju kraj s krajem ili da nemaju za kruh jer su ostali bez posla.
Također. Kako se razvija dijete u situiranoj obitelji koja je došla do bogatstva istim onim ekonomskim nasiljem koje je siromasima oduzelo osnovna sredstva za život. Neće li ono također pomisliti da je nasilje, u stvari, društveno prihvatljiv način ponašanja.
Zaključimo. Sve dok  Hrvatska ne postane  socijalno pravedna država,  voditi  ćemo beskrajne i uzaludne rasprave o maloljetničkom nasilju.

Još se nije stišala rasprava i polemika o novom Zakonu o radu  ("Narodne novine" broj 149/09 ) koji je stupio na snagu 01. 01. 2010.godine, a već se kreće u dovršetak druge, davno započete inicijative za donošenje Zakona o reprezentativnosti sindikata. Prema nekim izvorima informacija isti je još nedostupan široj javnosti, dok se na njega ne očituju stručnjaci Međunarodne organizacije rada. Oni koji ga predlažu vjeruju da će se njime riješiti, ako ne svi, a ono bar ključni sindikalni problemi.

• (Pre)Velik broj sindikata
• Razvoj sindikata u neovisnoj Hrvatskoj
• Sve teže do zajedničkog jezika
• Referendum o reprezentativnosti
• Nema dogovora
• Oprez pri normiranju reprezentativnosti